22. 12. 2022.

OMILJENI SPLITSKI FESTIVAL IDE DALJE – PRIČE O GAŠENJU PRIČIGINA IPAK SU BILE SAMO PRIČE!

Tri su mjeseca prošla od ovogodišnjeg, 15. izdanja splitskog festivala pričanja Pričigin, koje se održalo od 13. do 16. rujna, a koje je, kao i obično, splitskoj publici predstavilo sjajne goste i donijelo brojne neponovljive priče, puno smijeha i zabave, ali i jednu veliku strepnju. Naime, alfa i omega festivala, nezaustavljivi Petar Filipić i Renato Baretić, koji su postavili Pričigin na noge i ustrajno ga vodili i unaprjeđivali tijekom godina, najavili su umirovljenje te ostavili otvorenim pitanje budućnosti svima omiljenog festivala. Premda se iz njihovih medijskih istupa i neslužbenih objava dalo naslutiti da će se Pričigin i dalje održavati, službenu potvrdu nismo imali sve do danas . A danas je i službeno potvrđeno: Pričigin ide dalje, 16. izdanje već nam se opasno bliži!

Petnaestogodišnje napore tandema Filipić-Baretić nastavit će jake ženske snage : ulogu izvršne direktorice preuzima Maja Vrančić, jako dobro poznata svima u splitskim kulturnim krugovima, na mjesto umjetničke direktorice imenovana je isto tako poznata, omiljena i prekaljena pričiginaška voditeljica Patricija Horvat, a a voditeljica PR-a i producentica festivala ostaje Viktoria Šižgorić Zorić.

Ali to nije sve! Kako Pričigin, kao rijetko koji festivali, živi sa svojom publikom (a ne od publike), organizaciji festivala priključila se i cijela mala vojska dragih, sposobnih žena koje su odlučile uložiti vrijeme, znanje i trud u budućnost festivala. Naime, čim se pojavilo pitanje opstanka festivala, ljudi su se počeli javljati sa željom da daju doprinos, samo da se Pričigin ne ugasi. „Naša je publika čudo. Prošli smo u ovih 15 godina 'i sito i rešeto', ali publika nikad nije digla ruke od festivala niti mu okrenula leđa. Zato Pričigin i jest fenomen, on je mali-veliki festival koji od prvog dana raste na krilima ljubavi, zajedništva i međusobne podrške. Tako je i s ovom nazovimo ''smjenom''' generacija: nitko tu zapravo ne odlazi i nitko ne odustaje, Renato i barba Pero ostaju u pozadini, kao podrška i oslonac novim, ženskim snagama, kao dobri duhovi festivala. Dali smo priliku ljudima, većinom ženama, koji su nam se javili sa željom da pomognu u organizaciji i realizaciji festivala, s mnogima smo razgovarali o njihovoj viziji festivala i nekoliko smo ih već uključili u projekt kako bi nam pomogli u okviru svojih mogućnosti. Takva demokratizacija i zajednički kreativni proces mogu iznjedriti samo pozitivan rezultat i još nas više povezati s publikom“, poručili su nam iz organizacije Pričigina dodajući da i dalje pozivaju sve zainteresirane volontere, ali i potencijalne pokrovitelje, da se jave i postanu dio pričiginske priče.

Usprkos brojnim nagađanjima o novom formatu festivala, koncept festivala neće se radikalno mijenjati i novo vodstvo nastavit će utabanim stazama. To, naravno, ne znači da nas 16. izdanje Pričigina neće počastiti i ponekim iznenađenjem, o čemu ćemo više doznati uskoro. Zasad recimo da će se Pričigin sljedeće godine održati u uobičajenom proljetnom terminu. Otvorit će se 21. ožujka 2023., na Svjetski dan pripovijedanja i prvi dan proljeća, i trajati do 25. ožujka 2023.

Pričigin ide dalje, kakav krasan božićni dar svima koji ga već godinama vole i vjerno podržavaju!

13. 9. 2022.

LIVE STREAM FESTIVALA 2022.

15. PRIČIGIN možete pratiti uživo ili gledati naknadno na ovim linkovima:

Pričigin 2022 - Prvi dan 13.09.2022.

https://youtu.be/8J6zERIcbiQ

Pričigin 2022 - Drugi dan 14.09.2022.

https://youtu.be/qmtfzZeyN_I

Pričigin 2022 -Treći dan 15.09.2022.

https://youtu.be/57moXxgSe5E

Pričigin 2022 -Četvrti dan 16.09.2022.

https://youtu.be/CN_68wYi4Po

30. 8. 2022.

PRIČIGIN 2022.

Dragi naši pričoljupci!

Štono bi – ako je vjerovati Homeru – Odisej rekao napokon kročivši na svoju Itaku: evo mene među moje! Petnaesti Pričigin u šesnaest godina (zapravo sedamnaest, ako ćemo računati i onu kad je začet u dvjema šašavim glavama) vraća se poslije dvogodišnjega korona-izbivanja na mjesto gdje je sve i počelo: u amfiteatar Doma mladih, odnosno Multimedijalnoga kulturnog centra.

Na nekim arhivskim fotografijama može se u tom prostoru vidjeti tek dvadesetak ljudi u publici, te prijelomne i premijerne 2007. godine. Što se sve kasnije događalo i kako je taj broj rastao, kako se čekalo, drhturilo, gužvalo i smijalo, o tome vjerojatno i sami možete štogod ispričati... Nažalost, nema nam više naše drage, dobre, tople i prisne kavane hotela „Bellevue“, pa smo i sve autorske večeri prebacili u ovu Altamiru iz koje je sve zapravo i krenulo.

I ove smo vam godine odlučili, prema običaju, ponuditi nešto sasvim slično ali i potpuno drugačije nego prethodnih. Uz prstohvat poznatih i provjerenih moderatora, tu je i cijeli niz potpuno novih pripovjedača i pripovjedačica, među kojima ima i onih koji su se odrekli i honorara i svega, samo za konačno dočekanu priliku da nastupe na festivalu koji je, ponajprije zahvaljujući neusporedivoj publici, izrastao u – skromno rečeno – važan svjetionik kulturne panorame Splita.

U dosadašnjih 14 Pričigina čuli smo 701 priču, ispričalo ih je ukupno 616 pripovjedača u 178 programa. U prosjeku je to desetak priča po festivalskoj večeri. Isto tako, u prosjeku, slušalo ih je uživo svake godine nešto više od tri tisuće ljudi.

Tako će zacijelo biti i ovaj put, od 13. do 16. rujna. Nemamo razloga u to sumnjati, unatoč još jednoj maloj koncepcijskoj razlici: ove smo godine svakom programu dali naslov prema nekoj poznatoj pjesmi ili stihu, jer ovogodišnji je, jubilarni festival ujedno i svojevrsni „labuđi pjev“ dvojice pokretača Pričigina, Petra Filipića i Renata Baretića. Uspjeli su uz pomoć (kako predsjednik Republike voli ponavljati) malo hrabrih ljudi od jednog potencijalno veselog eksperimenta izgraditi pouzdano veselu i važnu manifestaciju, relevantnu do te mjere da sudjelovanje u njoj poneki pripovjedači i pripovjedačice upisuju i u svoje službene autorske životopise. Serija je došla do posljednje epizode u kojoj se pojavljuju Strikan Pero i Netjak Renato, danas nositelji mnogo više bora no što su ih imali na početku ove jedinstvene priče. Među tim borama, ipak, najbrojnije su „bore smijalice“, nastale upravo onih dana u godini dok traje Pričigin; najvjerniji među posjetiteljima zacijelo i sami nose slične „ožiljke“ s našeg festivala.

Ukratko, ovu poslanicu nemojte shvatiti jedino kao uobičajeni poziv na festivalsko druženje, pričanje i slušanje, nego i kao javnu ponudu svima kojima je stalo da se Pričigin nastavi unatoč „umirovljenju“ direktora i programskog urednika. Svim zainteresiranima spomenuti dvojac ostavlja solidno nasljedstvo, koje uključuje:

  • najuži tim beskrajno vrijednih suradnica i suradnika;

  • ugovorom osiguranih 40 do 50 posto festivalskog proračuna za sljedeće tri do četiri godine, plus alate za samostalno namicanje preostalog potrebnog novca;

  • blagonaklone savjetodavne usluge;

  • obavezu pridržavanja temeljnih načela festivala i

  • ono najvrednije: tisuće pristojno znatiželjnih ljudi koji vole slušati dobre priče i bez kojih se Pričigin nikad ne bi uspio dovinuti do statusa koji danas uživa.

Sve zainteresirane ljubazno molimo da nam se obrate čim završi 15. splitski festival pričanja priča, ne prije, naime radimo.

Vidimo se i slušamo (i uživo i preko live-streama) od 13. do 16. rujna 2022.!

PROGRAM FESTIVALA

Vaši pričonosci

11. 9. 2020.

RUJANSKO OTKAZIVANJE

Dragi naši,

Već gotovo desetljeće i pol začuđeno se divimo vašoj vjernosti našem zajedničkom festivalu i, kad nas pitaju „u čemu je tajna Pričigina?“, obično odgovaramo „u publici, pitajte njih, mi ne znamo“. Vaša vjernost i sve izdašnija brojnost iz godine u godinu postajale su ključno pogonsko gorivo festivala koji ni u „staro-normalnim“ okolnostima nije bilo nimalo jednostavno organizirati. Pozornost koju ste posvećivali svakome od pripovjedača, čak i onima kojima se potrefilo da baš te večeri ne zablistaju u najboljem izdanju, vaši osmijesi, povremeni grohot i redovito gromki ohrabrujući aplauzi stalno su nas tjerali da, iznureni još i prije otvaranja festivala, iznova pogazimo čvrstu prošlotjednu zakletvu „ma nikad više, majke mi!“ i za samo mjesec-dva krenemo pripremati sljedeći Pričigin, onaj koji će se dogoditi tek za desetak mjeseci.

Tako je bilo i lani: kratko poslije zatvaranja prošlogodišnjeg festivala (mislili smo, kao i svi, da je 13 zlosretan broj, pa smo ga nazvali „12.+1“, ako se sjećate) počeli smo slagati program četrnaestog izdanja. I, bogme, složili smo ga, atraktivnijeg nego ikad, ali tad nam se među sudionike uvalila, sasvim nezvana, globalna zvijezda poznata pod imenom Covid-19. Šutljiva i zamorno nejasna, nimalo usklađena s pričiginskim pravilima, a opet potpuno uvjerena da će se o njenoj priči pripovijedati još generacijama poslije nas…

U redu, zaključili smo, dosadit će i njoj ovdje do kraja ljeta. Napravit ćemo Pričigin u rujnu, negdje na otvorenom, možda dan-dva kraći, možda i siromašniji za nekoliko planiranih pripovjedačkih programa, ali neće nama neka tamo bjelosvjetska protuha diktirati pravila i zabranjivati veselje!

Sad smo, međutim, ipak prisiljeni priznati poraz.

Četrnaestom Pričiginu glave su došla tri „K“. Prvo je od njih, dakako – korona. Čak ni najodvažniji pozvani sudionici ne usude nam se, zbog nje, sa stopostotnom sigurnošću potvrditi dolazak na festival od 24. do 26. rujna. A bez toga je nemoguće pouzdano najaviti program: na što da vas zovemo, ako ni sami ne znamo?! Da, naravno, znamo da biste vi došli i naslijepo, ali tu se spotičemo o drugo od ona tri „K“: kune. Čak i skraćeni, improvizirani i okljaštreni Pričigin koštao bi nas upola više od dosad uobičajenih izdanja festivala, a neki od dosad redovitih pokrovitelja nisu se ove godine nimalo isprsili. Kombinacija prvih dvaju „K“ dovodi nas u dilemu: na koliko dana da unajmimo predivan otvoreni prostor? Na sva tri planirana, na dva ili samo jedan? I što ako nas zezne treće „K“ – klima? U doba kad se ni najpouzdaniji svjetski meteorolozi više ne usude zaklinjati u vlastite vremenske prognoze dulje od tri dana – tko nam može jamčiti da ni kiša niti vjetar neće upropastiti festival, i vama i nama?

Ako nema veselja – to nije Pričigin.

Boljelo je, vjerujte, i zapravo smo više potuljeno šutjeli nego razgovarali, ali morali smo donijeti jedinu razumnu odluku: četrnaestog Pričigina ipak neće biti.

Vidimo se u ožujku (možda na ljeto, na jesen sljedeće godine), na petnaestom splitskom festivalu pričanja priča! Vidimo se sigurno!

Organizacijski odbor Pričigina

10. 3. 2020.

ODGODA PRIČIGINA

Dragi prijatelji Pričigina,

priča koju nitko među nama ne bi htio ni ispričati niti čuti ipak se ostvaruje: ovaj nesretni virus natjerao nas je na to da ovogodišnje proljeće započne bez festivala na koji se već tako lijepo bilo naviklo. Neslana šala kojom se COVID-19 narugao cijelom planetu natjerala je na gorak osmijeh i sve nas koji smo mjesecima pripremali 14. izdanje Pričigina. I organizatore i moderatore i nesuđene pripovjedače, pa onda zacijelo i vas – publiku bez čijeg bismo entuzijazma preko noći ostali bez pogonskoga goriva.

Danima već razglabamo o tome što napraviti: odgoditi festival, ili ga održati svemu unatoč? Odlučimo li se za ovo drugo, opet su pred nama dvije mogućnosti: ili ćemo pred polupraznim gledalištem održati program s prorijeđenim brojem sudionika, ili ćemo (u skladu s onom narodnom „bolje da umre selo neg' običaj!“) riskirati i kao uvijek doći svi, pa što bude nek bude, makar se i odmah po Pričiginu Split pretvori u najvrelije žarište zaraze u Hrvatskoj.

Na kraju smo, a pogotovo u svjetlu najnovijih restriktivnih preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, odabrali prvu mogućnost i odlučili festival odgoditi do nekog veselijeg, Pričiginu primjerenijeg termina. Nalagala nam je to odgovornost prema svakom vašem dosadašnjem osmijehu i aplauzu, a presudila naša nasušna potreba za svakim od njih.

Ne brinite ni za selo nit' za običaj, preživjet će oboje!

Vaši pričiginaši

4. 2. 2020.

TRINAEST GODINA PRIČIGINA (Pričigin 2007. – 2019.)

Naglasci iz opsežne analize

Udruga za promicanje kulturnih i umjetničkih aktivnosti PRIČIGIN osnovana je na sjednici Skupštine Udruge 16. listopada 2007. godine, a 24. listopada iste godine upisana je u Registar udruga Republike Hrvatske. Osnivači Udruge bili su: Renato Baretić, Meri Butirić, Petar Filipić, Jasna Gluić i Ana Krželj. Od 26. veljače 2016. godine Skupštinu čine: Renato Baretić, Paško Burnač, Meri Butirić, Petar Filipić, Jasna Gluić, Nebojša Lujanović, Viktorija Šižgorić Zorić i Denis Zorić. Predsjednik Udruge je Petar Filipić. Likvidatorica udruge je Mira Hajdić.

O važnosti ovog Festivala u hrvatskim kulturnim zbivanjima najbolje govore brojke. U trinaest godina (2007-2019) održano je 178 pričalačkih priredbi na kojima je nastupilo 569 sudionika, uglavnom pisaca, ali i scenskih umjetnika, poduzetnika, svećenika i ostalih građana koji su bili spremni svoju priču ispričati u vremenu do deset minuta. Na Pričiginu su u tim godinama ukupno ispričane 654 originalne autorske priče. Čitanje je zabranjeno, samo pričanje. Prate nas televizije, u nekim godinama HRT uživo, tisak, elektronska izdanja, zapravo svi medijski servisi.

Godina

Broj dana

Broj događaja

Broj sudionika pričatelja

Vrijeme trajanja

Broj ispričanih priča

Gledatelji

2007

3

9

27

4:51:10

35

600

2008

3

12

30

6:16:01

33

1000

2009

4

12

35

4:29:29

37

1300

2010

5

18

48

8:58:31

49

2000

2011

5

18

65

10:24:00

76

2500

2012

5

16

50

9:38:18

60

3100

2013

5

14

45

11:37:14

52

4100

2014

5

12

50

10:41:41

57

4000

2015

5

14

51

10:33:13

60

3900

2016

5

14

54

13:38:34

60

3800

2017

5

14

44

12:58:33

50

3700

2018

5

14

34

10:31:21

40

3700

2019

5

11

36

11:05:24

45

3900

Ukupno

60

178

569

125:43:29

654

37600

Odakle su sudionici stigli

Prebivalište

Ukupno

%

Od toga žene

%

Žene u %

od ukupno

Hrvatska bez Splita

184

33,3

41

27,0

22,3

Split

322

56,6

97

63,8

30,1

Hrvatska

506

89,9

138

90,8

27,3

Inozemstvo

63

11,1

14

9,2

22,2

Ukupno

569

100

152

100

26,7

Pričiginska publika

Bez obzira na sve, uloženi trud organizatora, dobru volju vlasnika dvorana i ugostiteljskih objekata, zahvalu velikom broj sudionika koji se rado odazivaju nastupiti, brojnim sponzorima kojim su festival financijski održavali u životu, volonterima, na prvo mjesto treba istaknuti pričiginsku publiku. Ni kiša ni snijeg i led, hladne dvorane, betonske sjedalice i neviđene gužve te vesele i drage ljude ne sprječavaju u dolascima na Pričigin. Iako se u društvu u kojem svatko ima nešto za kazati čini nemogućim, pričiginska publika pokazala je da zna aktivno slušati.


Dječji Pričigin

Godina

Broj djece u natječaju

Broj mentorica

Broj odabranih natjecatelja

Žiri + voditelji

Gledatelji

Sveukupno uključenih

2007

130

77

25 (12+13)*

3+3+2*

120

360

2008

125

65

24 (12+12)*

3+3+2*

135

357

2009

160

85

12

3+1

110

371

2010

111

44

15

3+1

140

314

2011

140

52

15

3+1

120

331

2012

99

27

14

3+1

90

234

2013

44

27

15

3+1

100

190

2014

52

32

12+6**

3+1

130

230

2015

49

29

12

3+1

120

214

2016

52

33

11

3+1

100

200

2017

42

22

10

3+1

100

178

2018

46

28

10

3+1

100

188

2019

44

29

10

3+1

120

207

Ukupno

1.094

550

191

75+15

1.485

3.410

Financiranje

Na kraju, pitanje: Koliko ovaj projekt košta. Pa, evo potrudili smo se izračunati. U trinaest godina za sve pričiginske aktivnosti potrošeno je 1.309.453 kuna. Toliko je i uprihođeno uz napomenu da je ulaz besplatan, s tim da je od Države (min. Kult., Županija SD, Grad Split i Turistička zajednica Grada Splita) dobiveno 52%, a od sponzora (uglavnom firmi i par postotaka od građana) preostalo. Dakle, za svaku ispričanu priču potrošeno je točno 2.002 kune, svaki angažirani sudionik koštao je točno 2.301 kunu, jedna pričalačka priredba (šest sudionika), prosječno, točno 11.003 kune. Da su se ulaznice naplaćivale (a nisu jer je ulaz besplatan), tj. da nije bilo sponzora i proračunskih prihoda, svaki posjetitelj bi za tjedan dana (jedna pričiginska godina) guštanja platio 487 kuna i 48 lipa. Naravno, pod pretpostavkom da bi u jednakom broju pohodili Pričigin kako su to činili kada se ulaz ne plaća. Naravno, računicu nismo izradili bez namjere. Ove financijske brojke podastiremo onima koji žele sponzorirati Festival. Kažemo: Ako hoćete sponzorirati jednu priču to je toliko, jedenog aurora sudionika toliko, možda bi htjeli (daj Bože!) sponzorirati jednu večernju priredbu e tada je to malo više. Ali, svaka donacija, pa i najmanja, dobro je došla .

6. 3. 2019.

Pričigin 2019.

Dragi ljubitelji Pričigina

Približava se vaš i naš najdraži dio godine. Pričigin prvi nakon dvanaestog. Ili dvanaesti puls jedan. Znate o kojem kobnom broju je riječ, neke njegove posljedice smo već osjetili na organizaciji. Ali, ne damo se. Očekivanja su velika. Jednostavna, a ipak velika – svaki Pričigin mora biti tematski nešto novo, drugačije i zabavnije od prošlog. To nije lako. Uskoro ćete sami moći procijeniti jesmo li uspjeli. Nemamo tremu, jedva čekamo dane našeg zajedničkog slavlja. Bit će svega: politike, ljubavi, pjesme, erotike... Uglavnom, bit će srčanog i glasnog smijeha. Jer, sve drugo oko nas je...da ne psujem. Ali je zato Split i Mediteran, vedrina i širina, do kuda god seže pogled s bine Doma mladih. Nije to malo, to je jedan cijeli grad. Sve što je vrijedno u njemu, stalo je unutar tog obzora. Kako god se stvari mijenjale, mi ćemo taj svijet održavati. Ne brinite, iza tog održavanja je ogroman hladni pogon. Postojan kao recesija, neumoljiv kao inflacija. Barba Pero, Renato, Viki, Maja, Paško, naši stalni moderatori Kruno i Marijo (i Patricija, na godišnjem), pa i neki novi, da ne nabrajam dalje, kao i nove mlade snage u backstageu. Svi su autori ovog programa pred vama i ove tople dobrodošlice; ja sam samo izvukao najkraću slamku da to napišem.

Dobrodošli na jedan od najveselijih i najposjećenijih festivala u državi i šire!

Organizacijski tim Pričigina

Program festivala pogledajte ovdje!

PROGRAM FESTIVALA

12. 3. 2018.

Pričigin 2018.

Draga publiko

Pred nama je dvanaesto izdanje festivala pričanja priča, Pričigina. Kako je to lako reći, kako to lako zvuči, a koliko je tu rada i uloženog vremena cijelog tima ljudi...

Mogao bih nanizati nekoliko pozdravnih fraza na ovom mjestu, ali našim su gostima koji pričaju priče fraze i prvoloptaška rješenja strogo zabranjeni. Zašto bi mi onda samome bilo dopušteno posezati za takvim rješenjima? Umjesto takvih fraza, podijelit ću s vama iskreno što mislim o festivalu i svom angažmanu. Bilo da posjetim koji od programa Pričigina, promociju, tribinu ili kazališnu predstavu, davno sam shvatio,čak i kako došljak, da tu cirkulira isti krug ljudi. Pričiginska publika, i publika sličnih događanja, zadnja je oaza Mediterana, slobodne kritičke misli, tolerancije i prihvaćanja. Zato je za mene ovo više od festivala. Ovo je posljednje utočište nama sličnih; prostor nam se sužava, ali ovu oazu, jednu od posljednjih preostalih, ne prepuštamo tek tako. Meni je čast biti dio te borbe.

U vremenima smo kada se festivali i časopisi gase, a dišpet za održavanjem Pričigina time samo još više raste. Kako je bilo jedanaestog, bit će ovog, pa i trinaestog i trideset trećeg Pričigina. On je, kad bolje pogledate, u cvijetu mladosti, tek ušao u pubertet. Spremaju mu se nekakve promjene, novi ljudi donose nove ideje, ali će u svemu tome on ustvari neprekidno rasti. Zahvaljujući starim članovima koji su i dalje tu, ali i novima koji ulijevaju dodatnu snagu i optimizam. Opet sam upao u fraze. A i iduću ću teško izbjeći. To sve radimo, i radit ćemo, dok je publike. Dok je god na našim programima tristotinjak ljudi u dvorani, gosti će nam dolaziti, partneri pridonositi. Vi ste oni koji činite ovaj festival velikim.

Dosta je bilo velikih riječi. U ime organizacijskom tima Pričigina, pozivam vas da uveličate dvanaesti Pričigin i uvjerite se u bogat program koji smo vam pripremili. Guštajte!

Umjetnički direktor festivala

Nebojša Lujanović

PROGRAM

9. 3. 2017.

Pričigin 2017.

Možete li zamisliti bolji početak proljeća od otvaranja festivala pričanja priča? Ove godine od 21. do 25.03. ponovno ćemo se družiti uz puno dobrih priča.

?Svjetski dan pripovijedanja, 20. ožujka, međunarodna manifestacija posvećena usmenom pripovijedanju, zadobila je svoj konačni oblik 2003. godine, od kada se obilježava u više od 40 zemalja na svim kontinentima. Pričigin se od svojeg početka pridružio obilježavanju tog dana, a to što smo ga ove godine "promašili" za jedan dan, nimalo nas ne priječi u slavljenju pričanja i slušanja.

Bacite pogled na ovogodišnji program, oslobodite raspored krajem mjeseca i vidimo se na Pričiginu!

3. 2. 2017.

Pismo prijateljima Pričigina

Dragi prijatelji Pričigina,

naš i vaš festival našao se u dosad potpuno nepoznatoj situaciji. Iako smo se kadrovski ojačali (Petar i Renato i dalje su tu, a Nebojša i Denis unijeli su novu dozu energije i kreativnosti u nepromijenjeni tim) i unatoč svim službenim pokazateljima ekonomskog oporavka nacije, zbog neočekivano teške financijske situacije organizacija 11. Pričigina prilično je neizvjesna. Da ne duljimo previše - ovim vas putem molimo za financijsku podršku.

One druge podrške, prijateljske i nasmijane, nikad nam od vas nije nedostajalo. Zauzvrat smo vam iz godine u godinu nastojali dovesti što zanimljivije pripovjedače, u čijim smo pričama uživali zajedno s vama. I oni su, naši pričatelji i pričalice, uživali u vašoj i našoj pažnji - većina ih se nikad ranije nije susrela s tako pozornom publikom, niti s tako pouzdanim organizatorima, a ponajmanje su takvo što očekivali baš u Splitu.

E, ali onda je, nakon prošlog Pričigina sve na svijetu nekako uteklo ukrivo. Em izvanredni izbori, em Brexit, em Trump, em izlazak iz gospodarske krize, em otkriće još nekolicine potencijalno nastanjivih planeta, em gomilanje vojski na Baltiku, em najhladnija zima, em... Bili smo naivni dok smo mislili da se to nikako neće odraziti i na naš festival.

Da (opet!) skratimo: prikupili smo dosad oko dvije trećine iznosa potrebnog za uobičajeno financiranje svega onog što se ne vidi na pozornici, niti čuje u pričama. Našli smo se u dvojbi: skratiti festival za dva dana, ili ipak posegnuti za metodom koju dosad nismo htjeli primjenjivati - pitati vas za pomoć? Odgovor vam je jasan iz ovog pisma.

Ne bismo li se barem malo odužili potencijalnim donatorima, pripremili smo za vas i darove:

- donacija od 50 - 199 kuna donosi vam rezervirano mjesto u jednom od prva tri reda na prve dvije večeri u MKC-u (Dom mladih), kad program izravno prenosi HTV3;
- donacija od 200 do 499 kuna donosi vam isto takvo rezervirano mjesto u prve dvije večeri i majicu Pričigina;
- donacija od 500 ili više kuna donosi rezervaciju mjesta u prvim redovima za sve četiri večeri u MKC-u, Pričiginovu majicu i komplet od četiri DVD-a sa snimkom cjelokupnog programa 11. splitskog festivala pričanja priča.
Donacije možete uplatiti na žiroračun udruge Pričigin: HR7624840081105978431, uz naznaku "Pričigin, donacija".

U nadi da ćemo uspjeti jedni drugima ponovo priuštiti jedinstveno pričiginsko veselje u prvom tjednu proljeća, šaljemo vam prijateljske pozdrave!

Organizacijski odbor Pričigina

6. 4. 2016.

Odjavno pisamce

Dragi pripovjedači i slušatelji, dragi suradnici, dragi svi prijatelji Pričigina, i virtualni i trodimenzionalni!

Eto nas još malo zajedno, na početku desetog zahvalnog oproštaja od naše male proljetne svetkovine u čast dobre volje i pobratimstva u Riječi - izgovorenoj i poslušanoj. Po deseti put za nama su i osmijesi i grohoti, i aplauzi i nezadovoljne grimase, i petodnevno jureće mijenjanje klimatskih zona - od drhturenja u amfiteatru MKC-a do ventulavanja u kavani Bellevue... Za nama, organizatorima, još su jednom i nade i strepnje, i pregovaranja i nagovaranja, i gnjavaže i ekstaze. Sve je, znači, točno onako kako i treba biti. Sve osim jednog sramotnog incidenta koji nas je sve zajedno, iako se nije dogodio ni u programu festivala niti u izravnoj vezi s njime, duboko povrijedio i uvrijedio.

Osim još jednog - vjerujemo, opet uspješnog - Pričigina, iza nas je cijelih deset godina u kojima, nadamo se, nismo tek ostavili trag i posijali sjeme, nego i uzgojili zdravu, otpornu mladicu što će i dalje, ovako s proljeća, sve veselije zeleniti, dajući sve krupnije plodove. Kako bismo bili sigurni u to, morali smo se malo odmaknuti u stranu, u sjenu, i predati Pričigin mlađima, poletnijima, kreativnijima i bržima. Da nismo bili sigurni kako to jesu baš Denis, Marijo i Nebojša, prepustili bismo festival nekome drugom. Uz nas dvojicu kao starije savjetnike (odnosno "izvršne dopredsjednike", kako nas je na zadnjoj večeri definirao nenadmašni Cunko Duplančić), njima uz bok ostaju i svi dosadašnji suradnici Pričigina, na čelu s neumornom Viktorijom. Sve, ukratko, ostaje isto ali skroz drugačije nego prethodne godine - baš kao i u prvom desetljeću.
Bitan je samo još jedan, temeljni uvjet: da uz festival ostanete i vi, naša vjerna publika. Vi, toliko brojni i zainteresirani da se svake godine čudom čude i oni koji prvi put dođu, i oni s višekratnim iskustvom. Jedan od vas rekao nam je neku večer onako, u prolazu, možda najveći kompliment koji smo dobili u ovih deset godina: "Hajduk ima Torcidu, a vi Pričiginidu!". Neka tako bude i ostane!

Mašemo vam, veselo i zahvalno, i dalje vaši

barba Pero i striček Renato

14. 3. 2016.

Deseti Pričigin

Evo nas, dragi pričoprijatelji, i pred desetim izdanjem našeg zajedničkog festivala, naše male svetkovine pripovijednja, slušanja i dobre volje.

Imamo razloga za veselje i ponos, ali i za zahvalnost publici koja nas je iz godine u godinu prihvaćala u sve većem broju, iako joj to nije donosilo ništa osim jednotjednoga guštanja, neprispodobivoga i u jednom drugom gradu osim Splita. Doći na Pričigin i slušati, potom i pljeskati čak i onim pričama koje vam nisu baš najbolje "sjele" - to ne donosi nikakav društveni prestiž, time se nemate zašto hvaliti po društvenim mrežama, to vas neće učiniti nimalo važnijim u očima vaših znanaca i kolega. Na Pričigin se ne dolazi da bi se bilo viđen, ni da bi se ikoga impresinoniralo; na Pričigin se dolazi samo zbog sebe i zbog uživanja u slušanju priča, drugačijih od onih kakve nam kojekakvi likovi pričaju svaki dan i sa svih strana.

Za jubilarno izdanje festivala nismo pripremili ni vatromet niti svečani domjenak, nego samo malo bogatiji program, dominantno obilježen brojem 10. Ima tu dosta otprije poznatih pripovjedača s dosad neispričanim pričama, a neće nedostajati ni novih lica, uključujući i mlade, kreativne, duhovite i pametne ljude kojima osnivači, Petar Filipić i Renato Baretić, prepuštaju Pričigin puni povjerenja da će ga svježe snage učiniti, štono bi se reklo, još ljepšim i starijim. Barem kroz sljedećih deset godina.

Da ne duljimo, proučite program i otkažite za tih pet dana sve druge obaveze i gušte, vidimo se i čujemo na (desetom, ljudi!) Pričiginu, splitskom festivalu pričanja priča!

PROGRAM 2016.

23. 3. 2015.

Pričigin 2015. - zaključak

Evo nas, naspavali smo se...

Za ozbiljan i temeljit rezime ovogodišnjeg Pričigina u svim njegovim dimenzijama trebat će nam još malo sna, razmišljanja i razgovaranja, dok ne splasne i ovogodišnja runda oduševljenja vjernom pričiginskom publikom.

Bili smo se malo pribojavali da će vam se redovi prorijediti zbog triju izravnih prijenosa iz MKC-a na Trećem programu Hrvatske televizije, ali već je prva festivalska večer odagnala takve strahove. Prva je večer odagnala i bezbroj briga oko Storfieja, našeg natječaja za najbolju priču ispričanu u kameru mobitela. Nismo bili baš najsretniji glede vašeg odaziva, osjetno slabijeg no što smo se nadali, ali – kako smo ovdje već citirali – stara danska poslovica veli: "prvi storfići se u pivo bacaju". Na kraju je i ta priča ispala sasvim dobro, a kako će se dalje razvijati doznat ćete vrlo skoro, imamo raznih planova. Ali dobro, planovima ćemo se vratiti nešto kasnije.

Osim po izravnim televizijskim prijenosima i tom natječaju, čini nam se da će se deveto izdanje Pričigina ponajviše pamtiti po dojmljivom nastupu makedonske spisateljice Rumene Bužarovske, čija je priča na zadanu temu "Kako su moji doznali da sam gay" potpuno zbunila sve osim ljubitelja briljantno, uvjerljivo ispripovijedane izmišljene priče. Ako je naša Tanja Mravak, po općemu sudu, neokrunjena kraljica Pričigina, valja joj znati da u Rumeni ima ozbiljnu, dosad najozbiljniju, pretendenticu na preuzimanje prijestolja.

Naravno, Rumena će se za to morati još itekako potruditi, jer Tanja je i ove godine samoj sebi podigla ljestvicu: osim što je odlično ispripovijedala priču o teoriji zavjere, suvereno se, premda joj je bilo prvi put, snašla i u ulozi moderatorice. Večer posvećenu Sinjskoj alki vodila je točno onako kako smo bili zajednički zamislili i, zahvaljujući vješto probranim gostima, dokazala da se o Alki može pričati potpuno složno, bez ikakvih kontreštavanja s političkim konotacijama.

Izdvojivši sad te dvije dame, ne želimo zasjeniti neprocjenjivost nikome drugom, ponajmanje Patriciji Vodopiji i Kruni Lokotaru, najvjernijim i najpouzdanijim kormilarima na pučini priča. U njihovim programima, po već prokušanom receptu, slušali smo i gledali neka prokušana i neka sasvim nova pričalačka imena, ponovno na razini kakvu pričiginska publika zavređuje.

Ivan Tokić, Zlatko Gall i Damir Duplančić ponovno su svojim programima stavili subotnji šlag na pričiginsku tortu, dovršivši još jedan festival pričanja i slušanja u pozitivnom, nasmiješenom tonu.

Hvala im svima, i spomenutima i preskočenima, a ponajviše – kao uvijek – publici Pričigina: tim divnim, strpljivim, pažljivim ljudima koji nas dolaze slušati u nadi da ćemo im uši i misli ispuniti nečim suvislijim i zanimljivijim od priča kojima ih se svakodnevno nastoji šopati sa svih drugih strana.

Što se pak spomenutih planova tiče, hm, zasad vam s potpunom sigurnošću možemo kazati tek ovo: uoči sljedećeg, desetog Pričigina, planiramo vas sve pozvati jednog podneva na Prokurative, na snimanje naše "Decenijske fotografije". Nastojat ćemo i okupiti što više pripovjedača koji su vam se u ovih devet godina najviše svidjeli, pa s njima upriličiti svojevrsni "all stars" program.

A potrudit ćemo se svojski, također, do sljedećeg proljeća pronaći najmanje dvojicu mlađih luđaka koji su voljni preuzeti ovaj čudnovati festival i voditi ga barem sljedećih deset godina. Natječaj je otvoren od ovog trenutka, a tražene kvalifikacije kandidata su brbljavost, snalažljivost u suludim situacijama, položen vozački ispit B-kategorije, upornost u vabljenju sponzora i spremnost na to da im, na kraju, jedina plaća budu stotine nasmiješenih lica na izlasku iz dvorane.

Hvala svima još jednom!

Vaši pričiginci

16. 2. 2015.

Deveti Pričigin

Dragi naši pričiginaši!

Nije ovo lako, svaki dan najmanje jednom odgovarati na pitanja u stilu "Dobro, kad će Pričigin?", "Šta je s Pričiginon, ol ste se umorili?", "Zašto nema nikakvih novosti o Pričiginu?"...

Traje to zapitkivanje skoro pa od Nove godine, kao da u ovih devet pričiginskih proljeća nitko od pitalaca nije zapamtio da se naš festival uvijek odigrava potkraj ožujka, u tjednu kad se diljem planeta obilježava Svjetski dan pripovijedanja, 20. ožujka. Ali, opet, možda nije stvar u njihovu lošem pamćenju, nego samo u tome da cijela godina između dva Pričigina normalnom čovjeku traje predugo, a ova se posljednja baš nekako ozbiljno razvukla i otegla, baš svakome od nas, zar ne? VIŠE

23. 3. 2014.

DO PRIČANJA, DO SLUŠANJA, DO VESELJA!

Eto ga, i osmi je Pričigin završio, opet u čistoj sreći, običnoj i jednostavnoj. Nema danas u cijelom Splitu - ma, ni u cijeloj državi! - sretnije dvojice sredovječnih muškaraca od ovih dolje potpisanih veseljaka.

Jedan je od njih čisti kuler, čovjek koji je još Docu Holidayu na faksu predavao hladnokrvnost i na svaki problem tek malo frkne brkom, a drugi je stariji brat Billyja The Kida, teški ovisnik o nadzoru ("control freak", reklo bi se na hrvatskom) i još brži na okidaču, barem što se živaca tiče. Ukratko: idealan i skroz kompatibilan dvojac za festival na kojemu nema ni lažiranja niti ikakvih drugih namještaljki.

Dakako, njih bi dvojica bili goli pištolj da uz njih ne koračaju, već godinama, vjerni i hrabri pomoćnici te zamjenici. A i oni bi, svi zajedno, bili čisti gubitnici da iza njih ne hrupi pučanstvo cijeloga jednoga gradića na rubu ogromne pustinje.

Okej, otišli smo dovoljno daleko u vestern (uzgred - jednu od tema Pričigina 2015.) i vrijeme je da se vratimo u "ovdje i sada": ljudi, ej, ljudi, hvala vam!!! Beskrajno vam hvala!

Vidimo se i slušamo dogodine, na devetom Pričiginu!

Pero i Renato, šerifi i direktori

6. 3. 2013.

Četvrta PričeST

Sedmi 'Pričigin', splitski festival pričanja priča, i ove godine posjetiteljima net.hr-a nudi jedinstvenu priliku da izaberu dobitnika PričeSTi, najuglednije nagrade za najbolju javnu priču u protekloj dioklecijanovsko-pričiginskoj godini (od ožujka do ožujka).

Pred vama su autori, naslovi i žanrovi koji su obilježili prethodnih dvanaest mjeseci hrvatske javnosti, a samo o vama i vašim glasovima ovisi tko će, nakonStipe Mesića2010. , Jadranke Kosor2011. i Zorana Milanovićalani , ponijeti titulu četvrtopričesnika pa jamačno, poput spomenutih prethodnika, propustiti prigodu da dođe na dodjelu i ponese kući skulpturu akademske kiparice Julijane Voloder.

ZORAN MILANOVIĆ - "Kyrie esdepeison" (odabrani programski citati iz Svetog pisma)

TOMISLAV KARAMARKO - "Sve još miriše na nju" (brošura o tome kak' su čistili naši stari)

DAMIR KAJIN - "Divno je biti nekome nešto" (egzistencijalistička novela)

ZDRAVKO MAMIĆ - "Nije u šoldima sve" (priče o ljubavi, obitelji i Domovini)

MILAN BANDIĆ - "Gootham City" (predložak za film "Batman protiv Snježne kraljice")

IVAN VRDOLJAK - "Ostajte ondje" (kratki priručnik za investitore)

don VALENTIN POZAIĆ - "Ratujte se narodi" (ogledi o miru i ljubavi)

ŽELJKO JOVANOVIĆ - "Kurikuli, kurikula" (neobjavljeni rukopis priručnika za samopomoć)

MILIJAN BRKIĆ VASO - "Ostala si uvijek ista" (prijepis diplomske radnje)

DIJANA ČULJAK - "Olovka potpisuje srcem" (memoari)

VESNA PUSIĆ - "Velika i mali" (esej o kulturi i medijima)

IVO JOSIPOVIĆ - "Pusti me da spavam" (manifest nevladinog aktivizma)

don IVAN GRUBIŠIĆ - "Da mi je biti morski pas" (sanjarica)

fra ŠIME NIMAC - "Tko želi biti milijunaš?" (ispovjedna proza)

INGRID ANTIČEVIĆ MARINOVIĆ i VUK KARADŽIĆ - "Ingnam Stajl" (početnica iz engleskog jezika)

Za svog favorita glasajte na

http://danas.net.hr/kultura/inficirajte-se-pricotoksinom-izaberite-storiju-godine

24. 9. 2012.

Kuća kreativnog pisanja

Dragi Pričiginci,

želite naučiti kako pisati priče i romane? Ovo je prava prilika!

KUĆA KREATIVNOG PISANJA poziva vas da se upustite u pustolovinu zvanu pisanje.

Seminari će se održati u prostorijama splitske INFO ZONE - Jerina 1 (Šperun). Predavači - MARINKO KOŠČEC i RENATO BARETIĆ

Svi zainteresirani mogu se javiti:
- putem facebook profila "kuća kreativnog pisanja"
- e-mail adrese: kucakreativnogpisanja@gmail.com
- telefona: 091/5030-890

Upisi traju do kraja rujna.

Informacije o terminima tečaja.

Prijavnicu možete preuzeti ovdje.

21. 3. 2012.

Premijerovo pismo Pričiginu

Zagreb, 20. ožujka 2012.

Udruga za promicanje kulturnih

i umjetničkih aktivnosti „Pričigin“

Put Plokita 25

21 000 Split

n/r g. Petra Filipića

Dragi Pričiginovci,

Šok i nevjerica bile su moja prva reakcija na vijest da sam u tako žestokoj konkurenciji zahvaljujući glasovima publike uspio izvojevati pobjedu za svoju javnu pričom „A što da radim“ (pismo o namjerama). TrećuPričest ću pamtiti i kao svoju prvu nagradu osvojenu u mandatu. Nadam se samo da me pritom Branimir Johnny Štulić neće tužiti za krađu autorskoga djela i da me ozloglašena ACTA neće zbog istog progoniti.

Ipak, ne mogu sakriti zadovoljstvo da sam iza sebe ostavio čak dvoje Splićana. Bio sam prilično iznenađen da je gospođa Nevenka Bečić tako nisko plasirana sa svojim prvijencem „Hajdemo u planine“ (priručnik za preživljavanje u divljini). Ipak je riječ o jedinstvenom djelu posebno važnom za sve Splićane u zimskom periodu. Meni osobno najzanimljivije je i nadasve poučno djelo „Prijatelji stari gdje ste“ autora, također Vašeg Splićanina, Ive Sanadera. I kao zaključno, nadam se da će autorica drugoplasirane historijske novela „Put putuje“ konačno pronaći svoj put.

Žao mi je da uživo ne mogu zahvaliti na Vašoj pričesti i osobno sudjelovati u Pričiginu, tom veselju, kako vi to volite reći. Znate kako je, prešao sam s pisanja pisama namjera u „dioklecijanovoj“ 2011. na sljedeći nivo u 2012. u kojem uporno tražim odgovore na svoja pitanja.

Stoga sam htio bar ovim pismom (s namjerom) iskazati svoju podršku i "pogurati" vas da i u ovim vremenima sveopćih štednji izdržite i održite na životu vaš jedinstveni festival.

Još jednom, hvala na primljenom sakramentu i iskrene čestitke i najbolje želje vašem festivalu koji njeguje pričanje i slušanje, vještine što nam u svakodnevnoj komunikaciji sve češće nedostaju. Nekima doduše više slušanje nego pričanje.

I na kraju, umjesto kurtoaznog pozdrava, poslužit ću se omiljenim pozdravom splitske legende Milorada Bibića Mosora: Zdravi mi i veseli bili

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske:

Zoran Milanović

14. 3. 2012.

Rezultati natječaja za kratku priču za 2012. godinu

Dana 15. ožujka 2012. godine žiri PRIČIGIN-ova natječaju za kratku priču za 2012. godinu u sastavu:

  • Andrija Filipić, član

  • Renato Baretić, član

  • Kruno Lokotar, predsjednik žirija

objavljuje popis 12 priča koje su od pristiglih 128 izabrane u najuži izbor:

Anđeli i oni drugi,Radovanović Gordana, Banjaluka, Bosna i Hercegovina

Divljaci,Nikola Šimić Tonin, Pakoštane

Duhovi u šumarevoj kućici, Bill.Bilkic@tufts.edu

Jedinica,Ksenija Kušec, Zagreb

Majstori,Cvijeta Grijak, Sesvete

Moja strina, dlakava Nikolina, Bill.Bilkic@tufts.edu

Molim te nemoj govoriti te lengvidže,Branka Perić, Makarska

Provaljeni,Ilonka Filipović, Zagreb

Ručak je u dva, nemoj kasniti,Lada Vukić, Zadar

S vama do smrti,Irena Skopljak Barić, Vrbovec

Sidro,Sonja Mudrić, Zagreb

Tragovi na glaviIvana Galić Šoštarić, Zagreb

te odluku/izbor:

1. ZLATNA BRAVURA PRIČIGINA ZA 2012. GODINU

Anđeli i oni drugi,Radovanović Gordana, Banjaluka

2. SREBRENA BRAVURA PRIČIGINA ZA 2012. GODINU

Sidro ,Sonja Mudrić, Zagreb

3. BRONČANA BRAVURA PRIČIGINA ZA 2012. GODINU

Ručak je u dva, nemoj kasniti ,Lada Vukić, Zadar

Ove godine na natječaj je pristiglo više priča pisanih na srpskom jeziku što nije u skladu s natječajnim pravilima. Ipak, žiri je pročitao i te radove i izdvojio priču:

Kurva ,Miloša Petronijevića iz Knjaževca, Srbija

Kojoj dodjeljuje posebnu nagradu Pričigina 2012., a autora poziva da na završnoj večeri Pričigina 2012 svoju priču ispriča.

Autori tri nagrađene priče stekli su pravo (i obvezu) ispričati svoje radove posljednjeg dana održavanje PRIČIGINA 2012, u subotu 24. ožujka u 19 sati u sklopu priredbe Pričigin narodukoja se tradicionalno održava u kavani hotela Bellevue u Splitu.

8. 3. 2012.

Vežite se, pričamo!

Vežite se, pričamo! Šesti Pričigin, splitski festival pričanja priča započinje u utorak 20. ožujka, točno na Svjetski dan pripovijedanja.

Svijet se mijenja, Europa se mijenja, Hrvatska se mijenja, ma mijenja se čak i Split, ali Pričigin ne odustaje od prokušane recepture, pa mijenja tek naslove i teme pojedinih svojih programa. Sve drugo ostaje uglavnom isto kao prethodnih godina, jednostavno zato što ste nam vi potvrdili da je tako - dobro. Svi nam tako govore, pa zašto bismo onda mijenjali dobitnu kombinaciju pričanja, slušanja, uživanja i smijanja? Pogotovo u vrijeme kad je dobrih vibracija, od svijeta do Splita, iz dana u dan sve manje.

I ove smo vam godine pripremili tucet programa i pozvali nekoliko desetaka gostiju koji će vas iznova, barem nakratko, barem na tih pet dana, izvući iz otužne zbilje i pokazati da pričanje uopće ne mora biti isprazno blebetanje kakvim smo povazdan okruženi sa svih strana, kao ni da slušanje nije isto što i poslušno, nezainteresirano buljenje u prazno.

Provjerite program šestog Pričigina i pronađite u njemu svoje termine za sklanjanje od svakodnevne kiše riječi bez značenja i učinka. Sljedeća takva prilika pružit će vam se tek dogodine u ovo doba!

Petar Filipić, direktor festivala

Renato Baretić, umjetnički direktor

17. 3. 2011.

Rezultati natječaja za kratku priču u 2011.

Dana 16. ožujka 2011. godine žiri PRIČIGIN-ova natječaju za kratku priču u 2011. godinu u sastavu:

Andrija Filipić, član
Aleksandra Kardum, članica
Kruno Lokotar, predsjednik žirija

objavljuje popis 10 priča koje su od pristiglih 165 izabrane u najuži izbor :

Bog, sinovi i ljudi, Vladimir Bulatović – Buchi, N.Beograd
Cvokovi, Mihaela Gašpar, Orešje, Strmec Samoborski
Dušebrižnik, Radovanović Gordana, Banjaluka
Galebov san, Karmela Špoljarić, Zagreb
Linije koje ti nazivaš rijekama, Amir Alagić, Pula
Majčino mlijeko, Ružica Aščić, Zagreb
Materina kletva, Vinko Kalinić, Vis
Peškafondo, Meri Žitković, Split
Što čekaš, Marijana Janjić, Tušilović
Violeta s onoga svijeta, Petar Ivas, Šibenik

te odluku/izbor:
1. ZLATNA BRAVURA PRIČIGINA ZA 2011. GODINU
Ne dodjeljuje se!

2. SREBRENA BRAVURA PRIČIGINA ZA 2011. GODINU
Peškafondo, Meri Žitković, Poljička cesta 10, Split

3. BRONČANA BRAVURA PRIČIGINA ZA 2011. GODINU
Linije koje ti nazivaš rijekama, Amir Alagić, Banovčeva 15, Pula

Autori nagrađenih priča stekli su pravo (i obvezu) ispričati svoje radove posljednjeg dana održavanje PRIČIGINA 2011,u subotu 26. ožujka u 19 satiu sklopu priredbe Pričigin narodu koja se tradicionalno održava u kavani hotela Bellevue u Splitu.

27. 2. 2012.

Program 2011.

Izašao je program za Pričigin 2011.Ove godine organizirali smo još više priča i druženja kroz pet dana trajanja festivala. Pregledajte program, pripremite pročitane knjige, odvojite malo vremena za zanimljive priče i...uživajte! Još malo... peti Pričigin samo što nije počeo!

22. 2. 2012.

Druga PričeST

Počela je utrka za Drugu Pričest. Javne ličnosti nas niti ove godine nisu poštedili zanimljivih priča, stoga izaberite svoga favorita i glasajte na Net.hr

Kandidati za Drugu PričeST:

  • ANDRIJA HEBRANG: "Laže selo, lažu ljudi!" (zbirka pripovjedaka; magični realizam)

  • MLADEN BARIŠIĆ: "Ja samo pjevam" (krimi-priče)

  • ZDRAVKO MAMIĆ: "Ostani đubre od kraja 2010. godine" (odabrani govori, paskvile i filipike)

  • IVO SANADER: "Gas, gas!" (putopisna proza)

  • VLADIMIR ŠEKS: "Niko kao ja" (historiografska publicistika)

  • ŽELJKO KERUM: "Marjane, naš Marjane" (futuristika)

  • STJEPAN MESIĆ: "Šta bi dao da si na mom mjestu" (stvarnosna proza)

  • MARKO PERKOVIĆ THOMPSON: "Šuti, moj dječače pravi" (zbirka ogleda o hrvatskoj šutnji)

  • JADRANKA KOSOR: "Dijete u vremenu / Child in Time" (SF priče o jučer poslije sutra, dvojezično izdanje)

  • JOŠKO SVAGUŠA: "Da sam pekar" (izabrane reportaže o noćnom životu Splita)

  • TOMISLAV HORVATINČIĆ: "A šta da gradim" (buildingsroman)

  • BRANIMIR GLAVAŠ: "Idem tamo gdje je sve po mom" (emigrantski zapisi)

  • SEVERINA VUČKOVIĆ: "To mora da je ljubav" (priče za djecu)

  • IVAN ŠUKER: "Bolje živim nego ministar" (recesijska kuharica)

  • IVO JOSIPOVIĆ: "Što je meni ovo trebalo" (ispovjedna proza)

  • ZORAN MILANOVIĆ: "Nada" (bajke)

  • STIPE GABRIĆ JAMBO: "Blues mutne vode" (roman-rijeka)

  • LUKA BEBIĆ: "Cviće moje" (roman toka svijesti)

  • MILJENKO JERGOVIĆ I SURADNICI: "Rehab" (povijesni roman)

  • IVAN MIKLENIĆ: "Računajte na nas" (ogledi o milosrđu i oprostu)